Zvezda je rođena...

Do kraja života, pamtiću ovaj dan!

Koje reči da izaberem, kako najbolje da opišem svoju radost, a da ne oskrnavim jednu takvu veličinu svojim nedostojnim redovima? Kako da iskažem svoju sreću do neba, sreću koja mi je zaposela svaku poru na telu?

Kao dete kada dobije omiljenu igračku, kao zaljubljeni mladić kada od svoje ljubavi dobije sudbonosno "DA", kao penzioner kada sazna da je dobio unuka, kako uporediti i objasniti a pritom učiniti da bude shvatljivo? Verovatno nikako...

To je emocija, to su suze radosnice koje ipak zadržavam, ni sam ne znam zašto, jer mislim da nikada u životu nisam iskrenije plakao! To je sećanje, ne to je legenda koja je oživela pred mojim očima! To je dokaz da priče koje sam slušao kada sam bio mali, nisu samo hiperbola starijih ljudi kojom su pokušavali da me impresioniraju.

To je radost. To je emocija koja spaja sve nas u crveno-beloj porodici. To je nešto po čemu smo jedinstveni i što samo mi shvatamo!

Robi, dobro došao kući! Hvala ti što si ovime ulepšao živote mnogima od nas, i hvala ti za ovu radost koja čini da se osećam kao ponovo rođen...